Povezujuće roditeljstvo

Zaista volim teme povezujućeg roditeljstva, volim da čitam o tome, jer nekako osjećam potrebu da budem bolja osoba zbog svog djeteta i osjećam obavezu da se o ovoj temi edukujem više nego o bilo kojoj drugoj.
Jer, većinu stvari koje će moje dijete ponijeti u život, ponijeti će učeći od mog muža i mene. To je velika obaveza, ako malo bolje razmislimo.
Više o tome šta je povezujuće roditeljstvo možete pročitati ovdje.
Naravno, daleko sam od savršenog, svaki dan se korigujem, učim i pošto volim kada neko dijeli svoje iskustvo i znanje, volim i ja da dijelim svoje.
Obožavam ovu izjavu, ona je bila moj woow efekat.
“Ako bih trebala napisati neko generalno pravilo za život i odgoj djece to bi bilo ovo: budi oprezan da ne kažeš ili ne uradiš djetetu ništa što ne bi rekao drugoj odrasloj osobi čije mišljenje veoma poštuješ.”
Djeca su ljudi SADA, oni neće postati ljudi NEKADA. Oni žele da se osjećaju voljeno i zaštićeno, jednako kao što i mi to želimo.
Ovo su neke stvari koje su meni pomogle da budem bolji roditelj:
  1. Briga o sebi – Ako se ne brineš dobro o sebi, nećeš biti u stanju ni da se dobro brineš o svojoj porodici. Naravno, nije uvijek sve idealno, ali generalno trebamo voditi računa da idemo u krevet ranije, pogotovo ako imamo skroz malu djecu, jer ćemo tako imati više snage za slijedeći dan; da jedemo zdravo, jer što zdravije jedemo bolje se osjećamo i možemo se lakše nositi sa više situacija. Da pokušamo napraviti malo vremena za sebe u danu. Ako se dobro osjećamo fizički i emocionalno, ako smo sretni, mnogo je manja šansa da ćemo gubiti kontrolu, da ćemo vikati na djecu bez razloga.
  2. Odluka da budem primjer – Svaki put kada se moje dijete ponaša na način kako mislim da nije dolično, pokušam se zagledati natrag u sebe i vidjeti da li na neki sličan način ja nesvjesno promovišem takvo ponašanja. Jer, djeca su naše ogledalo, oni naš odnos u kući s partnerom, gledaju i preslikavaju. Često, djecu kažnjavamo samo zato što su ljudska bića. Djeci ne dozvoljavamo da imaju loše raspoloženje, loše dane, loše stavove ili neadekvatan ton. Da, mi odrasli ih imamo stalno. Mislimo da ćemo izgubiti kontrolu ako im to tolerišemo. Sklonite djeci strahove i dajte im obećanje da mogu biti ljudska bića. Svi imamo takve dane i niko od nas nije savršen. Moramo prestati djeci postavljati standarde perfekcije koje ni sami ne ispunjavamo.

Osvijestimo da djeca uče od nas, i to će nam stvoriti obavezu da budemo bolje osobe. Kada je vaše dijete ljuto, bijesno, uznemireno, nemojte se spuštati na njegov nivo i pokušavati vikanjem riješiti stvari. Krenite od sebe, volite li vi da neko na vas viče kada ste i sami ljuti? Budite smireni, djeca su mali ljudi koji imaju velike emocija u tom trenu s kojima se ne mogu nositi i zato su nervozni. Zagrlite ih, i lijepo im objasnite zašto takvo ponašanje nije prikladno, kada se smire. Ako budete dosljedni, vremenom će usvojiti od vas takav način nošenja sa frustracijama. Pustite ih da se smire, pomozite im ili ih ostavite same, ako žele.

Ne trebamo djecu kažnjavati zato što osjećaju negativne emocije, trebamo ih naučiti kako da se s njima nose i prevaziđu ih. Ali prvo to sami moramo naučiti.

Primjer. Popustljivo roditeljstvo bi bilo kupiti igračku djetetu koje vrišti u prodavnici samo da ga smirimo, povezujuće roditeljstvo je pomoći djetetu da se smiri i kada se smiri objasniti mu zašto to nije u redu i zašto ne može dobiti tu igračku. Uvijek imajte u vidu da se dječiji mozak razvija, da oni ponekad ne znaju kako da se ponašaju i da smo mi tu da im pomognemo.

Kako onda disciplinirati dijete? Primjer. Recimo da dijete baca loptu po kući i vrlo je moguće da će nešto razbiti. Ako prvi put kažem da to ne radi, i ne posluša me, drugi put ću doći do njega, pogledati ga u oči i reći mu: “Sine, protiv pravila je da se baca lopta po kući jer možemo nešto razbiti. Moramo čuvati svoje stvari. Ukoliko budeš opet bacao loptu morat ću je uzeti.” I daješ mu još jednu šansu. Ako opet baci loptu, smireno dođemo, bez vike, uzmemo loptu i kažemo : “Morat ću uzeti loptu, pokušat ćemo sutra ponovo.” Tako ih učimo o posljedicama njihovog ponašanja. Ujedno i učimo djecu da ne treba da viču bez razloga. Izolacija, kazne zaista ne pomažu.

3. Kvalitetno zajedničko vrijeme – Što se više djeca osjećaju voljeno, više će ljubavi davati natrag, svijetu i vama. Kada dajem svom djetetu nepodijeljenu pažnju, kada mu pokažem da mi je samo on bitan u tom momentu, zaista osjetim tu interakciju. Socijalne mreže i internet su super stvar, evo i ja preko njih dijelim svoja iskustva sa vama, ali posljednje što želim jeste da me dijete zapamti kao nekoga ko je samo gledao u telefon umjesto da gleda u njega. Ne dozvolite da dijete pomisli da je telefon važniji od njega. Naravno, dijete treba znati da postoji vrijeme kada roditelji trebaju nešto obaviti i sve je ok kada je to u ograničenim količinama. Ali, dajući im svoju pažnju, pokazujemo im koliko su nam vrijedni, samo zato što postoje, da ne treba da urade nešto da bi zaslužili našu pažnju. Dužni smo odgajati bolje generacije.

4. Saznanje da su djeca ovdje da nas uče, jednako kao što smo i mi tu da učimo njih – to nije autoritativna veza, nego simbioza, mi smo tu da ih uputimo, da ih naučimo kako da rastu i napreduju, ali i oni su tu da nas podsjete stvarima koje smo zaboravili odrastajući.

Naravno, svako zna svoje i treba da se vodi svojim urođenim instiktima u odgoju. Ja samo dijelim iskustvo koje mi je pomaže da uživam u blagodatima roditeljstva, bez osjećaja tegobe i težine. Sve što uložite, vrati se vama natrag. Nemati vremena za odgajati dijete je luksuz koji sebi niko ne bi smio priuštiti. Neka ovaj tekst bude podsjetnik za sve nas.

Ima još jedna izreka, za kraj, koja mi je draga: “Nisu problemi bili veliki, nego sam ja bila mala.” Zaista, što se više razvijamo, lakše se sa životom nosimo.

Do slijedećeg posta, ljubim vas puno!

Jakna : @lollita_fashionhouse

Tunika : Zara

Hlače : Newyorker

Torba : Lovely bags

Patike : Lacoste

Naočale : Dolce and Gabanna

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *