Kako biramo igračke za djecu?

Svjedok sam često da obični štap, kamen ili list može biti puno zanimljivija igračka od modernih elektroničkih igračaka koje same hodaju i govore. Svjedok sam kako je mom starijem sinu, kada izađe napolje s društvom skoro bespotrebna svaka igračka, vrati se rumen, oznojen, gladan, pun dogodovština i oduševljen kako je proveo dan.
I tako to i treba biti. Tako se razvija nevjerovatna dječija mašta, koja nam često nedostaje u odrasloj dobi.
Ponekad mi se čini da smo i mi roditelji, u cijelom konceptu konzumerizma i naše vlastite preopterećenosti, pomalo zastranili. Analizirajući i svoje, ranije nesvjesno ponašanje, shvatila sam da sam često kupovala igračke, samo da “kupim sebi malo odmora”, sinu je oduševljenje igračkom trajalo otprilike koliko i vrijeme koje bi mi bilo potrebno da “s mirom popijem kafu”, a nered koji bi se stvarao kamaranjem takvih vrsta igračaka poznaju roditelji koji imaju djecu.
Sto i jedan plastični dio raznih setova, autića, figurica, koji jednom kad se raspu više niko živ ne vrati u prvobitno stanje. I stalno prosipanje i kupljenje tih nezanimljivih igračaka od kojih djeca više ne mogu da nađu ni one zanimljive.
Primijetila sam da djeca vole takve igračke, ali da ushićenje njima traje jako kratko, jer je najčešće igračka puna elektronike i sama sebi svrha, ne ostavlja onaj neophodni prostor za razvoj kreativnosti i ne izvlači najbolje iz djeteta, što bi primarno trebala biti zadaća igračaka.
I onda sam napravila eksperiment. Napravila sam policu na kojoj se nalazi šest korpica, i ostavila samo igračke koje znam da voli i sa kojima se dugo igra, rasporedila ih po kategorijama, a ostalo sklonila u ormar.
Moram vam priznati da, osim što se dijete počelo puno bolje da igra i lakše snalazi, sam proces raskanjanja je postao neuporedivo lakši, jer smo uveli pravilo da se vadi jedna po jedna kutija u kojoj su bile grupisane igračke s kojima se najčešće igra zajedno.
Od tada smo razvili naviku što svjesnijeg kupovanja stvari. Ne kupujemo stvari reda radi, kupujemo u posebnim prilikama ili kada shvatimo da nam nešto treba.
Danas, najviše koristimo drvene, platnene, pletene igračke koje svojom jednostavnošću ostavljaju zaista mnogo prostora za kreiranje raznih igara. Obične drvene kocke postaju u isto vrijeme i materijal za kule, zgrade, brodove, namještaj za kućice, glume voće i povrće, zapravo ostavljaju mašti na volju da budu sve ono što u njihovim glavama mogu postati.
Nema baterija, koje često proizvode zvonjavu i svjetla koja su prestimulativna za dijete, djeca igračke ručno pokreću, što ih sve dublje i dublje odvlači u svijet mašte i kreira igru koja je otvorenog tipa i kojoj oni mogu udahnuti život kakav žele. Oni kreiraju svoju, jedinstvenu igru. Dovoljno je da djetetu pokažete kako se može igrati, poslije toga će vas često i nasmijati forama i idejama koje izlaze iz njih.
Drugi aspekt je priroda materijala koji dolazi u kontakt sa vašom djecom koja, ako su manja, sve redom stavljaju u usta. Gledamo da izbjegavamo plastične igračke koje su često neprovjerenog sastava materijala (ftalati koji igračkama daju savitljivost i mekoću).
Drvene, platnene igračke su prirodni materijal, dugotrajan, često se takve igračke naslijeđuju s koljena na koljeno, pa iako u startu malo skuplje, dugoročno budu povoljnije. Također, nećete mijenjati baterije ili ih često popravljati.
Tu je naravno i aspekt biorazgradivosti. Možete ih reciklirati, mada se dosad nije desilo da smo ijednu drvenu igračku bacili.
Od plastičnih igračaka imamo Lego koji iako je plastika smatram da je kvalitetna i čvrsta plastika koja se teško kvari i koja je zaista kreativna igra u kojoj najčešće dječaci pored sastavljanja orginalnih setova, prave razne varijacije na temu i time se mogu zabavljati satima.
Ja sam zapravo zaljubljenik u Montessori i Waldorfski sistem i općenito pogled na edukaciju i odgoj.
Prirodno pojednostavljeno djetinstvo.
Sretno djetinjstvo i svjesno roditeljstvo.
I tako smo otkrili Pepetuške, personalizirane lutke.
To su lutke koje je sigurno svako dijete u svojoj mašti barem jednom poželjelo. Inače, mislim da je lutka nosi simbol djetinjstva svake od nas. Pepetuška je lutka koja može imati istu boju očiju, kose, frizuru, pa čak i odjeću, kućnog ljubimca, omiljenu igračku kao i vaše dijete.
Stvorile su ih dvije predivne mame iz Sarajeva koje su poželjele napraviti posebne platnene lutke za svoju djecu. Rade se po narudžbi u veličinama od 50 cm (Pepetuške), 38 cm (Pepite) ili kao dječaci (Pepetani).
Pošto smo svi odrastali sa stereotipima da se dječaci ne trebaju igrati sa lutkama, napisat ću nešto i o tome.
Bez obzira imate li djevojčicu ili dječaka lutka je prava igračka koja dijete uči svijetu oko njega, ali i o njemu samom.
O djeci brinu roditelji, no i oni sami moraju imati nešto opipljivo o čemu moraju voditi brigu.
Kako igra s lutkom utječe na dječji razvoj? Na više načina:
Uz igru s lutkom razvijaju se kognitivne vještine, što znači da djeca razvijaju pamćenje, koncentraciju i razmišljanje.
Te vještine omogućuju djeci da usvoje informacije iz okoline i da s vremenom nauče procjenjivati, analizirati, pamtiti, raditi usporedbe i razumijevati vezu između uzroka i posljedice.
Naime, djeca sve što saznaju moraju nekako i isprobati. A pokusni kunić uvijek može biti lutkica.
Znate li koja je jedna od motoričkih vještina? Da, to je slaganje puzzli i visokih tornjeva, ali to je i odijevanje.
Ako imate djevojčicu i dječaka jednog dana kada ćete vratiti film shvatit ćete da se vaša cura puno ranije od dečka počela sama odijevati: navlačiti čarape, oblačiti jaknu i kopčati dugmiće.
To se događa zato što djevojčice ranije od dječaka razvijaju finu motoriku. Možda zato što dječacima (zbog nametnutih stereotipa) ne nudimo da oblače i svlače.
Što je odjeća za lutke kompliciranija, to djeca više vježbaju. Istovremeno vježbaju pincetni hvat. Kopčanje malih dugmića, stavljanje kapice ili trakice na glavu… sve je to vježbanje kroz igru u kojoj vješto trebaju upotrebljavati prstiće.
Negdje između druge i treće godine djeca počinju imitirati sve što se događa u svijetu oko njih.
Žele kuhati kao mama i tata, žele usisavati i čistiti pod, počešljati nekoga kao što se njih češlja, okupati ga i staviti u krevet.
A u tome im pravi drug može biti upravo lutka. Ponavljanje situacija s lutkom prvi je oblik igre pretvaranja.
Hranjenjem bebe djeca, uz to što se igraju, uče i kako bolje držati žlicu, vilicu ili flašicu.
Kada krenete u “projekt tuta” lutkica vam može pomoći. Ako lutkica piški i odlazi na tutu dijete može pratiti njen primjer i brže se skinuti s pelena.
Uz lutku razvijaju i jezične vještine.
Lutka je često najbolji prijatelj svakom djetetu s kojim se dijele svakakve stvari. Djeca kroz igru puno pričaju, puno više nego što pričaju s vama.
No lutku možete i vi zaposliti za učenje.
Uz lutku se uče i dijelovi tijela.
Kada se dijete igra s lutkom pitajte dijete što lutka radi, gdje se nalazi i kako se osjeća.
Kroz odgovore na pitanja je li beba tužna ili vesela, kupa li se ili spava i nalazi li se u kutiji ili je na tuti dijete potičete na razgovor.
Lutke pomažu djeci da shvate svijet koji ih okružuje.
 Bez obzira imate li dječaka ili djevojčicu djeca trebaju znati kako je to brinuti se za druge. S lutkom mogu imitirati kako se njihovi roditelji ponašaju prema njima i tako učiti kako se brinuti za druge ili se pripremiti na dolazak brata ili sestre. Pepetuške, kao što ste primijetili imaju “samo oči”. Da li će beba biti sretna, tužna, ljuta ili uplašena ostavljeno je djeci na slobodu da odluče. Pepetuške ne nameću djeci sreću kao jedino poželjno osjećanje.
Zaista nisam vjerovala kakve će Nidal sve napraviti kućice za Pepetuške, rekreirati događaje iz škole i koliko će se zabavljati. Njegov Pepetan ima ruksak u koji mu Nidal spremi knjige za školu koje je napravio od papira i užinu (bademe, pistacije, lješnjake 😂)
Koliko su slatke procijenite sami na slikama i posjetite stranicu Pepetuška gdje će te vidjeti da ova lutka ne mora biti samo savršen poklon za vaše dijete, nego općenito je odlična ideja za poklon i odraslima. Svi imamo trenutke i ljude kojima ne znamo ili nemamo više šta za pokloniti. Pepetuška u njihovoj omiljenoj odjeći je prefora ideja.
U slijedećem postu pokazat ću vam koje sve igračke koristimo, kako smo ih složili, te pisati kako i koliko često koristimo tablete, mobitele i televizore.
Uvijek učinite najbolje što možete, sa onim što imate.
Facebook profil : Pepetuska
Instagram profil : @pepetuska
Web stranica: pepetuska.com

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *